Tek kada sam čula priče drugih mama, pomislila sam koliko smo srećni. Od samog početka, tj. dva sata posle carskog reza doneli su mi, moju malu veknicu, Danila. On je odmah krenuo da sisa ,jednostavno se prikačio i sisao. Nikada neću zaboraviti taj fenomenalan osećaj, Odmah sam znala da smo dobro uigrani jer nista nije bolelo ni u jednom trenutku. Bila sam iznenađena sa kolikom snagom može da vuče. Mislim da sam bila u velikoj prednosti u odnosu na neke majke jer sam imala jaku želju da isključivo dojim i što je beba od samog početka bila stalno uz mene. Moj suprug mi je bio ogromna podrška, posećivao je sa mnom predavanja o dojenju tokom trudnoće, tamo se informisao puno toga naučio o prednostima dojenja . Preporučila bih svim mamama da tokom trudnoće uključe očeve da nauče osnovne stvari o dojenju jer su oni ipak najbliža podrška kod kuće ako krenu izazovi. Takođe, imala sam ogromnu podršku od La leće Lige, njihovih liderki i moje dule, čule smo se telefonom kad god bi me uhvatila kriza.
U porodilištu, tokom treće noći, osetila sam blagi pritisak u grudima i znala sam da mi nadolazi mlekce. Samo sam se blago izmlazavala da bi mi nestala napetost u grudima. Kad smo došli kući, beba je stalno sisala. Ponekad bih se zbog nelagodnosti u grudima blago izmlazavala ručno, ali ni danas u zamrzivaču nemam više od 2 dcl mleka, sve bude posisano.
Na kraju prvog meseca krenula sam malo da se opterećujem sa vremenom koliko je proslo od poslednjeg podoja pa sam uzela da pišem da vidim da li postoji neki “red”. Međutim, posle tri dana sam videla da tu reda nema, a znala sam da ne mogu da ostavim bebu da plače pa je sisao ponekad na 15 min, ponekad na 2 sata. Pošto je u prvih mesec dana dobio 1.8 kg, pedijatrica nam je savetovala da mora da se uobroči jer nije dobro za njega da stalno jede. Savetovala je i da mu dozvolimo cuclu i vodu.
Puno sam čitala na sajtu La leće Lige te sam pozvala savetnicu za dojenje koja me je ohrabrila da ostanemo samo na sisi po zahtevu. Objašnjenje je bilo da neke bebe u početku više napreduju pa u jednom momentu uspore i da je to sve normalno.
Tako su proletela sledeća 3 meseca i, tek sada, sa punih 7 meseci uvodimo polako sveže ceđeno voće. Za 5 meseci ću se vratiti na posao pa se polako navikava na čvrstu hranu, kombinovaćemo dojenje i čvrstu hranu.
Satnica kod nas ne postoji, preko noći ponekad nisam ni svesna da sisa, mozda je to dva ili tri puta, ne znam jer spavam. Planiramo da Danilo sisa dokle god bude hteo. Neopisiv je osećaj kada moja beba sisa, jer znam da mu dajem samo to najbolje od mene, i fizičku i emotivnu hranu. Srećna sam kad posmatram kako brzo raste, a sve to zahvaljujuci mom mleku.
Jako mi je žao kada sretnem mame koje su imale izazove i u jednom momentu odustale. Verujem da nije lako u početku ali, na žalost, postoji mnogo “stručni” ljudi koji su u prvim danima blizu mame i bebe i svojim savetima samo sabotiraju uspešno dojenje. Moj savet je da se mame što bolje informišu o dojenju pre samog porođaja da bi, koliko toliko, znale šta da rade u određenim situacijama. Negativne ljude i komentare tipa ”nećes imati mleka”, “mleko ti je slabo” i sl. izbegavati . Kao što sam već napomenula, jako je važno upoznati muža sa dojenjem da bi bio podrška i, po meni, najbitnije prvih mesec dana obavezno (a može i duže) da je beba što češće na sisi. Mame bi trebalo da znaju šta sve uz pomoc hormona ljubavi luči mleko, a za to je potreban dodir bebe. I ,naravno, nikada se ne treba ustručavati pozvati savetnice za dojenje.
Tekst napisala: Danilova mati – Mariana
Leave a Reply
Your email is safe with us.