Prvo dete nisam dojila, zbog svoje neinfomisanosti, pa samim tim i sumnje u sopstveno telo, i slušanja raznih glupih saveta. U međuvremenu sam imala sreću da upoznam jednu savetnicu za dojenje(koja je i patronažna sestra i divna osoba), pa sam počela da dobijam prave informacije o dojenju, nastavila sam da se informišem i čitam, i shvatila da je za dojenje bitna samo upornost i stopostotna vera u sebe i svoje telo.
Drugu bebu sam rodila 5.2.2020. Rođen je karlično, prirodnim putem iako je dr insistirao na carskom rezu zbog jako lošeg položaja bebe, bebac je bio prebrz, rodio se u hodniku porodilišta, ni do sale nismo stigli. Beba mi je odmah doneta, i samnom je od prvog dana, što je mene posebno radovalo. Obzirom da je baby friendli porodilište, dohranu nisu sami davali, već su samo nudili, a ja sam svaki put odbijala. Prva glupost koja mi je rečena jeste:“ vama su majka male grudi, ne znam kako ćete dojiti“ ok, mislim se, ne sekirajte se vi.
Po dolasku kući patronažna koja je dolazila kod mene, da mi pomogne oko bebe, mi je odmah rekla, majko, on vam je sitan, vi ste mršavi, dajte mu dohranu, nemojte se mučiti, naravno da mi na pamet nije palo.
E onda kreće pakao od grčeva (ako su uopšte bili grčevi) beba je urlala u svakom momentu, osim kada sisa,kada nije sisao, ja sam mu izigravala dudu, kako ga maknem, tako kreće zacenjivanje, do te mere da pocrni u licu od plača. Muž je bukvalno išao samnom u toalet, sa njim u rukama, bilo je nešto neizdrživo. Odlazimo više puta kod pedijatra, sa detetom sve ok, napreduje odlično, prvi mesec 1000, sledeći 1400, pa 1200, pa svaki naredni do nekih 7 meseci po oko 1 kg, naravno udvostručio je svoju težinu sa porođaja, mnogo pre šestog meseca.
Agonija sa njegovim konstantnim plačom je prestala oko 5 meseci, a ja sam to rešila nabavkom marame za nošenje, a kasnije ergonomski ispravne nosiljke. Prosto je hteo stalno da bude uz mene, i čim oseti da nisam tu, kreće drama.
U tom periodu sam bezbroj puta čula:dete ti je gladno, mleko ti je slabo, neće da sisa, itd. Apsolutno nikoga nisam slušala. Sisa i dalje, jako smo vezani i dalje (podjednako jaku vezu imam i sa starijim detetom, iako nije dojen)
Poruka za mame je da samo veruju sebi, jer u prirodi, kod sisara svaka majka može da doji svoje mladunce i svakom mladuncu je najbolje mleko njegove majke, priroda se nije ogrešila ni o ljudski rod, ali žene usled glupih saveta, nedostatka informacija, znanja, i uopšte volje, jer meni je trebala čelična volja, i snaga kao trojke da gajim odustaju od dojenja, i daju svojoj deci praškove, i hranu koja nije za ljudsko mladunče
Ana – Ogijeva i Đoletova mama
Leave a Reply
Your email is safe with us.