Uz kvalitetnu podršku gotovo svaka majka može uspešno da doji. Ipak, u mnogim zemljama broj majki koje doje je vrlo mali i ishrana adaptiranim mlekom postala je delom opšte kulture. U ovom tekstu pozabavićemo se primerima reklamnih metoda kompanija kako bismo lakše shvatili na koji način industrija dečje hrane podriva dojenje i stimuliše ishranu adaptiranim mlekom.
Reklamiranje besplatnim primercima
Besplatni primerci čija je upotreba bila ograničena Međunarodnim pravilnikom konačno su
zabranjeni u svim delovima zdravstvenog sektora Rezolucijom WHA47.5 koju je donela Svetska zdravstvena organizacija. Uprkos zabrani, kompanije nastavljaju da reklamiraju svoje proizvode besplatnim primercima. Poklanjanje bočica novorođenoj deci ometa dojenje. Ukoliko majka prestane da stvara mleko moraće, kad izađe iz bolnice, da kupi proizvode te kompanije koji više nisu besplatni.
IBFAN već godinama vodi kampanje po tom pitanju i podiže svesnost reklamne
prirode besplatnih primeraka.
U julu 1996. Nestlé je prijavljen da bolnicama u kineskoj provinciji Kunming dostavlja
besplatne zalihe formule za bebe i zalihe formule po sniženoj ceni. U javnoj izjavi
„Spasite decu“ piše:«Nestlé je snabdeo Lactogenom šest bolnica u provinciji Kunming, ciljajući zdravstvene radnike i nudeći im besplatne i snižene zalihe formule. Takva praksa pomaže stvaranju takve atmosfere među zdravstvenim radnicima da oni ne samo što promovišu upotrebu formule u sklopu bolnice, nego je preporučuju i majkama novorođenčadi. U nekim se bolnicama Lactogen može naći u slobodnoj prodaji. Izveštaji naših kineskih saradnika i lokalnih zdravstvenih radnika pokazuju da je došlo do povećanja potrošnje Lactogena i da je broj dojilja pao.»
Kompanije koje su članice Međunarodnog udruženja proizvođača dečje hrane (IFM) još su se 1991. obavezale da će raditi u cilju konačnog ukidanja prakse besplatnih i sniženih primeraka. Pa ipak, IBFAN-ov izveštaj o monitoringu – „Rušenje pravila, rastezanje pravila 1998“, pokazuje da postoje slučajevi zaliha formula za bebe koje su davane zdravstvenim ustanovama u 19 od 31 zemlje koje su ispitivane. Zabeležene su i donacije follow-up formula i dohrane.
IBFAN-ova pakistanska grupa za monitoring objavila je u izveštaju „Prehrambeni fijasko»“(mart 1998) da je u Pakistanu vrlo raširena praksa deljenja besplatnih zaliha. U tom izveštaju bivši predstavnik preduzeća je opisao kako bolnice dobijaju besplatne zalihe i lekare „kupuju kompanije… nakon čega su lekar ili bolnica obavezni da preporučuju njihovu formulu“.
U Norveškoj ne postoji promocija veštačke odojčadske ishrane i 98% majki napušta
bolnicu dojeći. Nakon tri meseca postotak majki koje još uvek doje iznosi 90%.
Neprimeren jezik
Član 92. Međunarodnog pravilnika zahteva da etikete na proizvodima budu ispisane na jeziku zemlje u kojoj se prodaju.
IBFAN-ov monitoring pronalazi mnoge zemlje u kojima se ta odredba ne poštuje. Jedan od
najstarijih primera nalazimo u državi Malavi u srednjoj Africi. U izveštaju „Rušenje pravila
1994,“ Nestlé i Wyeth prijavljeni su da krše ovu odredbu. Obe kompanije su utvrdile da je
engleski jezik primeren za to tržište, iako je Nestlé ranije izjavio: „Usled nesrazmernih troškova za štampanje malih serija, izmene jezika na etiketama za specifična izvozna tržišta nisu isplative.“
Nakon nekoliko godina, dok se proveravalo stanje, IBFAN je dobio pismo malavijskog
ministarstva zdravlja u kojem je stajalo: „Ministarstvo je s Nestléom raspravljalo o potrebi da se uključi jezik chichewa (nacionalni jezik) … sredinom 1994,… odgovor nije stigao… nije došlo ni do kakvih promena“. Državne statistike pokazale su da od ukupnog broja pismenih žena, 43% nije razumelo engleski jezik – jezik kojim su ispisane etikete.
Ponekad kompanije pod poklopac proizvoda ubacuju letke na drugim jezicima. No, do njih je moguće doći tek nakon kupovine proizvoda. Čak i roditelji koji se odlučuju za dojenje moraju biti u mogućnosti da razumeju upozorenja na pakovanjima zamena za majčino mleko kako njihov izbor ne bi bio potkopan.
Stvaranje tržišta pomoću „humanitarne pomoći“
Kod nesreća velikih razmera važno je da su bebe, ukoliko je ikako moguće – dojene.
Veštačka ishrana u takvim uslovima teško je ostvariva i puna je rizika te može dovesti do povećanja odojčadske smrtnosti. Osnovne resurse potrebne za veštačku ishranu, kao vodu, gorivo i dovoljne količine zamena za majčino mleko, u vanrednim situacijama teško je osigurati. Nadalje, donirane zalihe zamena često završe na lokalnom tržištu i mogu generalno loše delovati na prehrambene navike lokalnog stanovništva.
Industrija hrane za odojčad koristi se elementarnim nepogodama kako bi promovisala svoje
proizvode i kako bi putem „humanitarne pomoći“ ušla na rastuća tržišta Evrope i bivšeg
Sovjetskog Saveza.
Zemlje Evropske unije donirale su velike količine mleka za odojčad zemljama bivšim
članicama Sovjetskog Saveza. Limenke su na sebi imale naziv proizvoda, logo EU-a i
natpis „Dar Evropske unije narodu Rusije“, što je ostavljalo utisak da je EU pokrovitelj
proizvoda.
Nemački proizvođač dečje hrane – Humana donirao je mleka za odojčad domovima
zdravlja u ruskim selima. Kutije su imale sliku deteta i poruke tipa „poput majčinog
mleka“ što krši odredbe Međunarodnog pravilnika.
Pripadnici radnih snaga u elementarnim nepogodama u Kazahstanu dobili su toliko
besplatne odojčadske formule da su je dodavali u svoju kafu!
Dr. Anahit Demirchvan, UNICEF-ov koordinator Inicijative bolnica prijatelja dece u
Jermeniji kaže: „Distribucija zamena za majčino mleko u vidu humanitarne pomoći
gotovo je uništila naše programe za promociju dojenja“.
IBFAN aktivno radi s organizacijama za pomoć i razvoj na pitanjima koja se tiču ishrane dece u vanrednim situacijama.
Ova limenka je distribuisana u Rusiji kao pomoć iz Evropske unije i
mogla je da se kupi na otvorenom tržištu u Estoniji. IBFAN podupire
generičko etiketiranje na proizvodima (tj. etikete bez naziva proizvođača)
tamo gde postoje opravdani razlozi za to.
Etikete koje podrivaju dojenje
Član 9.2 Međunarodnog pravilnika zahteva da etikete budu na jeziku lokalnog stanovništva i da sadrže specifična tekstualna upozorenja da je dojenje najbolje za dete i da bi se proizvodi trebali upotrebljavati na predlog zdravstvenih radnika. Takođe, na pakovanju ne bi smele da budu slike ni tekst koji bi mogli idealizovati upotrebu odojčadske formule.
Član 9.1 kaže da etikete ne bi smele odvraćati od dojenja.
S desne strane je snimak Nestléovog pakovanja formule za odojčad Bona. U delu s posebnim napomenama na etiketi Nestlé dodaje „Formula za bebe može da se upotrebljava od
rođenja kad dojenje nije moguće ili kao dodatak dojenju“.
Nestléova Bona, distribuisana u Rusiji, pokazuje kako je
moguće idealizovati upotrebu formula za bebe bez upotrebe fotografija dece.
Reklamiranje upućeno majkama i trudnicama
Reklamama upućenim majkama kompanije krše Međunarodni kod i Rezolucije na razne načine:
• reklamiranjem
• besplatnim primerima
• sniženjima
• telefonskim linijama za «pomoć» i «roditeljskim klubovima»
• posetama u domovima zdravlja i bolnicama
• «edukacijskim» materijalima o hrani za novorođenčad
• plakatima u bolnicama, nazivima proizvođača i oznakama loga na opremi, olovkama, i sl.
• informacijama o drugim proizvodima
Ovo su neki od primera iz IBFAN-ovog izveštaja «Rušenje pravila, rastezanje pravila 1998.»:
Svi veći proizvođači delili su besplatne primere veštačke hrane mamama.
• U zdravstvenim ustanovama mogu se naći plakati, kalendari, satovi i nalepnice s imenima proizvoda. To daje utisak da zdravstvene insitucije podupiru te proizvode. Raste trend doniranja (darivanja) proizvoda (materijala) koji na sebi imaju ispisan samo naziv kompanije ili logo te kompanije. Na osnovu toga nam se čini da kompanije poštuju Međunarodni pravilnik, no ta je praksa, svejedno način zloupotrebe zdravstvenih ustanova za svoju promociju (reklamu).
Ovaj je kalendar, proizvođača Coberco Omefa, distribuiran u Bangladešu. Prikazuje pakovanje veštačke hrane i follow-up formule i slogana «Zdrava hrana za mlade i stare». Izvor: «Rušenje pravila pravila 1998.»
• Trgovački predstavnici svih većih proizvođača kontaktirali su majke ili trudnice. Na Filipinima Nestlé zapošljava medicinske sestre kao «zdravstvene edukatore» koje posećuju trudnice i majke u njihovim domovima kako bi reklamirale formulu Nestogen. Kad se u julu 1997. o tome pričalo na televiziji, Nestlé je pretio televizijskoj stanci da će iz programa povući svoje reklamne spotove.
Besplatni primeri deljeni majkama u Bangladešu i Indoneziji. Izvor: «Rušenje pravila 1998.»
• Nestlé je 1997. osvojio poslovnu nagradu za maštovit način potkopavanja danskog programa promocije dojenja. Nestlé je osnovao «roditeljski klub» i organizovao kvartalne reklamne kampanje u supermarketima širom Danske. Informacije o veštačkom mleku i klubu mogle su se naći u bolnicama i klinikama gde dolaze mame sa bebama. Za manje od godine dana broj članova kluba porastao je sa 10 na više od 75 posto danskih roditelja.
Formula i follow-up formula su često slično upakovane. Reklamiranje follow-up formule služi i kao reklama za veštačko mleko za novorđenčad. Izvor: «Rušenje pravila 1998.»
• Reklamiranje veštačkog mleka za novorođenčad još je prisutno u nekim zemljama, no kompanije češće reklamiraju druge proizvode, npr follow-up formule. Često ti proizvodi imaju isto ime kao veštačko mleko za novorođenčad te na taj način vrlo uspešno reklamiraju i nju.
Mead Johnson distribuira ove «informativne letke» zdravstvenim radnicima u Velikoj Britaniji s molbom: «Molimo vas, kada roditeljima preporučite Enfamil AR, dajte im jedan od naših letaka.» Izvor: Kampanja za etički marketing, septembar 1997.
Reklamiranje upućeno zdravstvenim radnicima
Reklamiranje upućeno zdravstvenim radnicima je zabranjeno, člancima 6.2 i 7.2 Međunarodnog pravilnika. Informacije namenjene njima moraju biti ograničene na osnovu naučnih činjenice.
Članak 7.5 Međunarodnog pravilnika zahteva da bilo kakva sredstva koja proizvođači ili distributeri doniraju i nude kao zamenu za majčino mleko budu prijavljena.
Zdravstveni radnici su za kompanije veštačkog mleka važna grupa preko kojih mogu da postignu svoj cilj, reklamiranja dečije hrane. Ukoliko kompanija uspešno uveri zdravstvenog radnika on može uticati na prehrambene odluke majki, na koji način će hraniti svoju bebu.
Kompanije nastavljaju darivati zdravstvene radnike i nuditi im stipendije njima i njihovim zdravstvenim organizacijama.
• U avgustu 1997 Nestlé, Wyeth i Abbott-Ross sponzorisali su Međunarodnu konferenciju o ishrani u Montrealu, Kanada. U svom govoru, zamenik direktora UNICEF-a komentarisao je: «UNICEF-u je, iskreno govoreći, nelagodno zbog ovakvih međunarodnih skupova… od kojih neke sponzorišu proizvođači veštačkog mleka. Bilo bi mi draže da je drugačije.»
• Mnoge kompanije daruju – kalendare, plakate, olovke, blokove i trake za obeležavanje rasta deteta na kojima su istaknuti naziv i logo proizvođača ili fotografije njihovih proizvoda.
• Konferencije se organiziraju u luksuznim prostorijama. Milupa je ušla na mauricijsko tržište dečije hrane 1993. i izgradila sebi podršku među zdravstvenim radnicima susretima u hotelima s pet zvezdica.
• Nestlé je za brazilske pedijatre 1993 organizovao konferenciju na krstarenju.
• Gornji je letak distribuirala SMA, dio Wyetha, na Konferenciji babica Royal Collegea u septembru 1997, u Velikoj Britaniji. Na njemu su babicama nudili kozmetičke preparate ukoliko se susretnu sa predstavnikom kompanije SMA te mogućnost osvajanja nagrade od 100 funti ukoliko pruže podatke o kursevima koje su održale majkama na svojim radnim mestima te poslovnu adresu i broj telefona.
Potkopavanje implementacije Međunarodnog pravilnika
Zemlje članice Svetske zdravstvene organizacije pozvane su da Međunarodni pravilnik i rezolucije uključe u svoje državne mere. Evo nekoliko primera koji pokazuju na koji način proizvođači dečije hrane sprečavaju taj proces:
• Filipini, 1989. – Nekoliko proizvođača lobiralo je kod vlasti da se odupru prihvatanju zakona koji bi ohrabrivao majke da doje i spavaju pored deteta – Zakon o rooming-inu.
• Pakistan, 1992. i 1997. – Nestlé je lobirao da se 1992. veštačka mleka i dečija hrana izbace sa vladine liste lekova, kako prodaja ne bi bila ograničena na apoteke, već bi se ti proizvodi mogli kupovati u bilo kojoj prodavnici ili samoposluzi. Godine 1997. Nestlé se opire mnogim člancima predloga pakistanskog zakona.
• Indija, 1995. – Nakon što je optužen za kršenje Zakona o veštačkom mleku, Nestlé je predao Writ tužbu protiv indijske vlade žaleći se upravo na članke tog zakona.
• Gvatemala, 1995. – Vlada USA vrši pritisak na Gvatemalu da dozvoli kompaniji Gerber upotrebu dečijih fotografija na svojim pakovanjima.
• Rusija, 1996. – Nestlé se nudi da prevede pravila za slabu formula za bebe i follow-up formulu u UK-u kao osnovu za ozakonjenje umesto Međunarodnog pravilnika i Rezolucija.
• Južna Afrika, 1997. – Proizvođači dečije hrane u Južnoj Africi osnivaju Udruženje za slobodu komercijalnog izražavanja kako bi vodili kampanju protiv pravila o oglašavanju.
• Šri Lanka, 1997. – Nestlé se odupire reviziji Koda Šri Lanke koji bi se na taj način ujednačio sa rezolucijama Svetske zdravstvene organizacije iz 1996.
• Zimbabve, 1998. – Nestlé preti da će povući svoja ulaganja ukoliko Zimbabve ne povuče svoje stroge zakone.
• Europa i UN, još i danas – Industrija dečije hrane pokušava sprečiti da se međunarodni trgovački standardi temelje na Međunarodnom pravilniku i Rezolucijama.
Izvor www.ibfan.org
Leave a Reply
Your email is safe with us.