Moja odluka da dojim bila je toliko jaka da “plan B” prosto nije ni postojao. Moj plan je bio da dojim i to je jedino dolazilo u obizir. Znala sam da ja to mogu,verovala sam sebi, svom telu i prirodi. Verovatno je na tu moju odlučnost i čvrst stav uticala i moja mama koja je, takođe, dojila mene, moju braću i sestre.
Kada sam se porodila i kad je došlo vreme za prvi podoj koji sam tako dugo čekala, shvatila sam da u početku dojenje i nije baš tako jednostavno i bezbolno kao što mi je to izlgedalo u slučaju sa mojom mamom 🙂 U porodilištu su me dosta zbunili različitim savetima. Iskreno, nisam se ni trudila da ih upamtim posle onog momenta kad sam uvidela da svako priča drugačije i da se bez imalo ljudskosti i bez pitanja svako samo približi i stiska mi grudi i izađe kao da se ništa nije dogodilo.
Ono što sam zapamtila jeste da “MORAM” da dojim bebu na svaka dva do tri sata, pa da mora jedan podoj po dvadeset minuta na jednoj dojci pa onda dvadeset na drugoj.”MORAM” da jedem to, to i to, ovo ne može i tako dalje… Sve već dobro poznato. Naglašeno “MORAM” mi se nije sviđalo i ja sam jedva čekala da izađem iz porodilišta i da radim po svom osećaju. Odlučila sam da poslušam nekoga ko je rodio petoro dece i ima iskustva u dojenju skoro 12 godina.
Kada smo stigli kući sve je postalo mnogo lakše. Jela sam ono što mi je prijalo, ono što mi je organizam tražio i naravno pila sam puno vode.Mleka je bilo i ja sam bila presrećna zbog toga 🙂 Zahvaljujući podršci mame i njenim savetima, sve je postalo jednostavno. Dojila sam isključivo kad je bebac to tražio, što je bilo veoma često i, iskreno, prve dve nedelje je bilo baš bolno,ali nekako taj osećaj blizine mene i mog bebca i osećanje bliskosti, bol je stavljao u drugi plan… Nakon dve nedelje dojenje je postalo divno obostrano uživanje.Zaista sam srećna jer smatram da nisam imala većih izazova . Kod mene je to bilo vrlo jednostavno. Sve se svelo na vrlo jednostavan čin da kada beba traži ja joj dam. Oboje uživamo i srećni smo, sisa koliko želi, kad želi,a što je najbolje nema flašica!!! Nema podgrevanja mleka u sred noći,razmišljanja da li je flašica dovojno sterilisana itd…Vrlo je jednostavno. Mleko je uvek sveže, uvek na raspolaganju i ima savršenu temperaturu, a na sve to beba dobija sve što joj je neophodno.
Još na sve to uživaju i beba i mama, a ljubav samo raste… Ima li šta lepše 🙂
Sada imamo devetnaest meseci i dalje uspešno (pretežno) sisamo i uživamo u tome.
Tekst napisala: Aleksejova mati- Mirjana
Leave a Reply
Your email is safe with us.