Kad sam saznala da sam trudna, najveća briga mi je bila da li ću moći da dojim svoju bebu?
Većina mama oko mene je imalo neki problem sa dojenjem a neke nisu mogle da doje svoje bebe. Nekima su bile uvučene bradavice, druge su se žalile da im je bilo bolno ali većina je tvrdila da nije imala dovoljno mleka!
Sve mi je to bilo čudno, pitala sam se šta se dešava sa nama ženama i nadala sam se da neću proći kao one. Jednom prilikom dok sam šetala psa, srela sam devojku koja me je uputila na La Leće Ligu mada tada još nisam ni slutila koliko će mi taj susret značiti.
Pokušala sam da prikupim što više informacija i da se što bolje pripremim za bebin dolazak. Trudnoća mi je proticala lepo, uživala sam u svakom danu i bila sam sigurna da će dojenje biti najmanji problem. Ali nažalost, nije bilo tako.
Porođaj mi je bilo lak, prirodan, bez indukcije, rodila sam divnog dečaka od 3.860kg, jedva sam čekala da ga uzmem u ruke, da osetim to malo biće što je raslo u meni. Mleko mi je lepo krenulo, on je lepo sikio ali drugi su nas ograničavali da podoj traje 3 minuta. Ja nisam obraćala pažnju na minute, uživala sam sa svojim malenim sinom.
Pošto je plakao posle podoja, babice su smatrale da je gladan, da je krupna beba i da ja nemam dovoljno mleka za njega i davali su mu adaptirano mleko. Nisam htela da odustanem, stavljala sam ga na siku kad god je plakao. U jednom momentu mi je napravio ragade koje su krvarile pa sam dobila zabranu od pedijatra da ga dojim 24 sata. Stigli smo kući i tad su počele muke. Morala sam posle svakog podoja da mu dajem dohranu. Patronažna sestra i druge mame su mi govorile da je gladan i da beba ne sme da bude gladna, a pogotovo ako sisa manje od 3 sata, mislile su da mi tada mleko sigurno nije dobro ili da ga nemam dovoljno.
Počela sam da verujem u to i da gubim nadu da ću dojiti svoju bebu. Na svu sreću, suprug mi je bio velika podrška i bodrio me je da ne odustanem, da ne slušam druge. Malo sam se pribrala i setila La Leće Lige, otišla na njihovu fejsbuk stranicu i videla da imaju radionicu za mame o dojenju. Tamo sam dobila puno korisnih saveta od savetnice Jasmine Lolin i od drugih mama i zahvaljujući njihovoj podršci uspela sam da izbacim flašicu i adaptirano mleko.
I evo moja beba sada ima dva i po meseca i skoro 7 kg, samo sisa, lepo napreduje, spava i veseo je. Zato mame, posmatrajte svoje bebe, ne gledajte na sat, dajte im da sike kad god zatraže i ne brinite.
Tekst napisala: Maksimova mati -Sandra
Leave a Reply
Your email is safe with us.