Tokom istorije čovečanstva, bilo je uobičajeno da majka spava sa svojom bebom koju doji. Pored obostranog zadovoljstva, to je omogućavalo i lakšu i prirodniju regulaciju bebinog sna, koja na taj način dobija i zaštitu, toplotu, emotivnu podršku i majčino mleko, baš u onoj količini koja joj je potrebna.
Dok spavaju zajedno sa svojim bebama, majke i očevi mogu brzo da odreaguju ako beba plače, ako se guši, ako je potrebno da joj se očiste nosni kanali ili da se rashladi, ugreje, mazi, ljulja ili drži u naručju. Tako se lakše reguliše i disanje, faze sna, obrasci budnosti, srčani ritam, kao i bebina telesna temperatura. Time što je blizu majke, beba češće sisa i tako dobija više antitela, koja joj pomažu da se brani od bolesti. Događa se još jedna interesantna i značajna stvar: povećani kontakt bebe sa bradavicom utiče na promenu nivoa hormona kod majke, čime se sprečava nova trudnoća
Zanimljivo je da se u zapadnim kulturama smatra neobičnim, nezdravim i opasnim da majke, očevi i bebe spavaju zajedno. Roditelje na zapadu uče da beba može da postane previše zavisna od njih ukoliko spavaju zajedno, ili da se time izlaže riziku od slučajnog gušenja. Međutim, ta verovanja nisu potvrđena iskustvima ljudi širom sveta, gde je milionima godina uobičajeno da beba spava barem pored jednog staratelja – najčešće majke, da bi preživela. U nekom trenutku u novijoj istoriji pocelo se sa promovisanjem ideje da beba treba da se odvoji od roditelja i ima manji kontakt sa njima u toku noći, dok su međusobna zavisnost bebe i roditelja, kao i veći kontakt sa roditeljima označeni kao nepoželjni.
Zapravo, psihološke studije, koje nisu dostupne u velikom broju, navode da su deca koja su spavala sa roditeljima, u sredini gde su bila voljena i bezbedna, izrasla u ljude koji su se bolje prilagodili u odnosu na one koji su kao deca spavali bez kontakta sa roditeljima i bez njihove podrške.
STRAH OD GUŠENJA
Strah od gušenja beba ima dugu i složenu kulturnu istoriju. Još pre srednjeg veka, namerno gnječenje ili gušenje beba bila je uobičajena pojava, naročito među siromašnim stanovništvom u prenaseljenim gradovima. Zbog takvog oblika čedomorstva, lokalni crkveni organi doneli su zakone kojim se roditeljima zabranjivalo da spavaju pored svojih beba. Postalo je uobičajeno i da se bebama daju alkohol ili opijati da bi brže zaspale. Tako se bebe često nisu budile, a pretpostavljalo se da su ih zgnječile majke. Takođe, u sobama koje su pune dima i nedovoljno provetrene, vrlo lako može doći do gušenja bebe zbog nedostatka kiseonika. Nažalost, zdravstveni zvaničnici u pojedinim državama na zapadu promovišu ideju da zajedničko spavanje majke i bebe povećava šanse da beba umre od sindroma iznenadne smrti deteta. Ali istraživanja na kojima se to verovanje zasniva, zapravo samo ukazuju na to da zajedničko spavanje može da bude opasno u slučaju ekstremnog siromaštva ili ako je majka pušač. Neki naučnici su pokušali da prošire to verovanje i na druge kulture. Međutim, u Japanu, na primer, gde je zajedničko spavanje uobičajeno, stopa sindroma iznenadne smrti deteta je među najnižima u svetu, iz čega se može zaključiti da takav raspored spavanja možda zapravo sprečava taj sindrom.
ZAŠTO JE BEBAMA POTREBNA NEPRESTANA PAŽNJA?
Kao što je već opšte poznato, bebama je potrebna neprestana pažnja i kontakt sa drugim ljudskim bićima jer nisu u stanju da same brinu o sebi. Za razliku od drugih sisara, ne mogu same da se ugreju, pomeraju i hrane do relativno kasnijeg perioda života. Zbog izuzetno velike neurološke nerazvijenosti na rođenju i sporog sazrevanja, odnos između majke i bebe je veoma važan. Masa mozga ljudske bebe na rođenju je 25% mase mozga odrasle osobe, dok se većina drugih sisara rodi sa mozgom čija je masa 60-90% mase mozga odrasle jedinke. Mladunci većine drugih sisara stiču nezavinost od roditelja u roku od godinu dana, dok je ljudskim bićima potrebno od 14 do 17 godina da dostignu pun fizički razvoj, a za potpunu nezavinost obično i više.
Osim što je u prirodi naše vrste da majka stalno bude blizu svoje bebe, to je i neophodno zbog bebine česte potrebe za hranom. Ljudsko mleko sadrži relativno male količine proteina i masnoća, a velike količine šećera koji se brzo apsorbuju i metabolizuju. Zbog toga bebe brzo ogladne i malo vremena provedu u stanju dubokog sna. Svi navedeni faktori ukazuju na to da običaj razdvajanja beba od roditelja tokom spavanja više proizilazi iz kulturne istorije nego iz osnovnih fizioloških i psiholoških potreba.
Studije sprovedene u laboratorijama spavanja pokazale su da je dojenje duplo češće i triput duže kada majka i beba spavaju zajedno, nego kada spavaju u odvojenim sobama. Bebe su mnogo ređe plakale i više vremena provodile u snu kada su spavale pored majke.Češće dojenje smanjuje verovatnoću sindroma iznenadne smrti deteta.
Naše naučne studije o zajedničkom spavanju majki i beba pokazale su koliko su zapravo usko povezani fiziološki i sociološki aspekti odnosa između majki i beba. Druge studije su pokazale da razdvajanje majke i bebe ima neželjene posledice. Razmatranja sa antropološke tačke gledišta, takođe ukazuju na to da takvo razdvajanje treba da se svede na minimum.
Zapadna društva moraju dobro da razmotre u kojoj meri i pod kojim okolnostima treba da udalje bebe od ljubavi i zaštite koje pruža spavanje sa majkom. Nutricionističke, emotivne i društvene potrebe beba, kao i materinske reakcije na njih menjale su se u ovom okruženju hiljadama godina.
Izvor: https://cosleeping.nd.edu/ dr. James Mckenna Univerzitet Notre Dame Laboratorija spavanja
Leave a Reply
Your email is safe with us.