Prvo dete sam rodila sa 20 godina. Iako jako mlada, neiskusna i neinformisana znala sam da želim svoje dete.
Igrom slučaja, porodila sam se carskim rezom, nisam ni znala šta me je snašlo. Sam taj čin je dobro prošao, ali bebicu sam dobila tek posle 3h i to bukvalno na dva minuta. Iako mi je mleko odmah krenulo, bebu sam dojila tek treći dan od rođenja i to mi je jako teško palo. Plašila sam se da li ću ja to znati, ali priroda je učinila svoje i bez brige smo počele avanturu sisanja. Bilo je prelepo, ali i pomalo uznemiravajuće raditi to u bolnici, pa sam jedva čekala da dođemo kući. Na dan otpusta iz porodilišta, po nas je došla i svekrva, koja je sa sobom ponela flašicu sa čajem (ako dete bude, naravno ožednelo, naopako da sisa u kolima). Nije mi se to svidelo, ali pomislila sam da ona sigurno zna bolje od mene .Greška na samom početku! Dozvolila sam da drugi odlučuju umesto mene, samo zbog toga što nisam bila informisana! Po dolasku kući MORALA sam da pratim režim i da je dojim ISKLJUČIVO na tri sata jer moja svekrva zna najbolje! Kad je moja bebica plakala između podoja umesto da je ja uzmem i dam joj da sisa, dozvolila sam da je kljukaju vodom i čajem, iako je ona negodovala. Puna tri meseca nisam oka sklopila od grčeva i neopisivog plakanja i nervoze. Govorili su mi da mora da plače, pa to je normalno da ima grčeve, ali i nije baš tako. Kad je napunila tri meseca moja svekrva je počela sa sabotiranjem dojenja, rekla je da je vreme da počnem da je hranim čvrstom hranom i ja sam naravno pristala. Nije odbacivala hranu ali je zato sa punih 6 meseci odbila da sisa. To je bio jako stresan period za mene, ne mogu opisati koliko mi je bilo teško. Mleka sam imala puno, ali mi je bilo rečeno da stežem grudi da mi mleko prođe, a njoj da kupujem mleko u tetra paku i to bez masnoće….STRAŠNO! Tek sad vidim koliko grešaka je načinjeno i tako je moje dojenje bilo skroz sabotirano… Godine su prošle i moja devojčica Sonja više nije beba nego curica od 9 godina.
U međuvremenu sam se razvela i ponovo udala i pre godinu dana rodila drugu curicu, ali ovaj put pod sasvim drugačijim okolnostima! Znala sam šta je mojoj bebi potrebno, a šta ne. Još je u porodilištu krenulo sve po planu, nisam radila kako mi naređuju nego kako mislim da mom detetu odgovara. Nema režima, nemam čak ni sat u sobi, nema čaja, vode, cucle, grčeva…. Nema ničega što je bilo pre (nema čak ni svekrve ). Naša bebica Lejla spava sa nama od prvog dana a sisa kad god to poželi, ponekad ređe. ponekad češće. Ipak imala sam mali problem, leva dojka je prestala da daje dovoljno mleka jer sam je češće dojila na desnoj. Jako sam se uplašila, mislila sam da će mi nestati potpuno, ali to se nije desilo. Na pocetku podoja stavim je prvo na manju dojku da izvuče koliko ima, a onda je prebacim na drugu i nema nikakvih problema. Ponosna sam na sebe zato što je Lejla napunila 1 godinu, a i dalje joj je glavna hrana sisanje, jede sve ali najvise sisa! Planiram da je dojim do 2 godine, a ako bude želela i do treće godine!
Drage mame, nemojte odustajati. Samo hrabro! Dobra informisanost i pomoć dobrih osoba koje znaju šta rade zlata vredi!
Tekst je napisala: Lejlina mati – Miroslava
Leave a Reply
Your email is safe with us.