14.11.2019. sam postala majka dečaku Ognjenu.U toku trudnoće sam se trudila da se informišem što više u vezi dojenja, kako bih bila spremna da što lakše krenem sa tim novim iskustvom i, ako je moguće, bez puno poteškoća. Nekako, oduvek sam znala da ću dojiti svoje dete. Za drugačije prosto nisam znala niti želela.
U mojoj glavi je to bilo nešto što se podrazumevalo i trebalo mi je samo da se upoznam sa činjenicama i pripremim- koliko toliko. I opet, kada je došao trenutak da prvi put podojim bebu, osećala sam veliku nesigurnost, strah.
Ne sećam se tačno do detalja svega, znam samo koliko mi je bilo bitno da beba ima svoj prvi podoj radi kolostruma, da ne primi ni kap adaptiranog. Sestre iz porodilišta su u prolazu pomagale i davale instrukcije kako bebu namestiti na dojku, ali tek rodjenoj majci je to kratko trajalo- samopouzdanje opadne čim sestra nestane iza vrata sobe i krene bebin plač.
Ono što me je najviše demotivisalo, bilo je kada mi je jedna od njih rekla da su mi uvučene bradavice i da bez silikonskih neću moći dojiti. A krevet pored mog, druga porodilja bez problema doji svoju bebu što me je činilo još više očajnom.. taj nalet emocija se ne može rečima opisati.. gledala sam u taj mali smotuljak i znala da i mi to možemo, osećala sam da radim najpreču stvar u svom životu do tada.
Kada smo došli kući iz porodilišta u glavi mi se vrtelo milion pitanja i nedoumica. Jedva sam čekala sutradan da nam dodje patronažna sestra i da mi da uputstva I savete šta i kako da radim. Nakon njene posete i dalje nisam osećala taj spokoj za koji sam ranije mislila da je neminovan kada dobiješ bebu- da je sve idealno, beba sita leži u svom krevecu i spava satima, dok ja imam vremena za sebe na pretek. Niko mi nije rekao da će beba imati potrebu da sisa skoro non stop, naročito prvih nedelja (I da to ne znači da nemam dovoljno mleka već da dojenje podmiruje mnogo toga drugog sem hranjenja). Slušala sam savete kako podoj traje 15-20 minuta , da ne puštam bebu da spava na dojci, da se ne mazi i ne navikava na ruke; naravno da sam konstantno osećala krivicu jer je sve suprotno od toga kako su me savetovali.Danas, da mogu da vratim vreme, edukovala bih se o dojenju još više u trudnoći, ali od drugih osoba- onih koje podrzavaju isključivo dojenje, i na zahtev , koje majci daju toplu reč podrške da radi sve kako treba i da veruje svom telu. Sva sreća, nakon mučnih prvih par nedelja, naišla sam na adekvatne informacije i savete ( angažovala sam i savetnicu za dojenje koja je lično došla kod mene) i nakon toga je moje iskustvo dojenja počelo biti onakvo kakvo i treba biti. Bez tabela, satnica, uobročavanja, rasporeda, cucle varalice i flašica.
To isto želim svakoj novoj majci
Tamara – Ognjenova mama, zapratite je na profilu https://www.instagram.com/podrska_dojenju/
Leave a Reply
Your email is safe with us.