Pitanje toksina u majčinom mleku se postavlja u informacionoj listi pacijenta, jer se problem pojavljuje redovno u medijima svakih par meseci. Zbog ovoga, mnoge trudnice se plaše da doje svoje bebe a mnoge žene koje već doje prestaju. Novinari ne znaju najbolje da se nose sa ovim problemom. Neki možda imaju prikriveni motiv („moja beba nije dojena i dobro je“) i tako pronalaze način da ispolje negodovanje prema onima koji podržavaju dojenje i nalaze opravdanje za svoj „izbor ishrane odojčeta“. Ovo je, naravno, neprofesionalno, ali ih to ne sprečava. Drugi samo pokušavaju da objave vest, ali često nerazumevajući šta zapravo rade. Na primer, oni ne razumeju da pričom o toksinima u majčinom mleku i smatrajući adaptirano mlekao kao gotovo isto dobar izbor, nanose ozbiljne štete dojenje.
Zašto postoje sve te studije koje ispituju toksine u majčinom mleku? Čovek dobija utisak da je nastala panika u vezi sa kvalitetom majčinog mleka u modernom svetu, da je ono toliko zagađeno da svako pokušava da ga izučava. Ali veoma čest razlog zbog koga se majčino mleko proučava je taj što je lako dostupno, i daje nam uzorke ljudske tečnosti koje se lako nabavijaju. To je razlog, a ne zato što su naučnici posebno zabrinuti za majčino mleko. Treba da budemo zabrinuti zbog svih naših telesnih tečnosti, s obzirom na zagađenje u svetu koje smo stvorili.
Da li je adaptirano mleko skoro isto kao majčino?
Ovo pitanje treba uzeti u obzir u pokušaju da se razume problem toksina u majčinom mleku, a odgovor je ne. Adaptirano mleko uopšte nije ni približno isto kao majčino. Samo zato što svakih par godina proizvođači adaptiranog mleka dodaju nešto svojoj formuli a što godinama znamo da je postojalo u majčinom mleku, ali su to proizvođači poricali kao nevažno, ne znači da je „nova i poboljšana“ formula ista kao majčino mleko. U nekim slučajevima, adaptirano mleko jeste poboljšano, ali setite se da su nam govorili da je i prethodna formula koja je bila „nova i poboljšana“ verzija bila takođe „skoro kao majčino mleko“. Ovo je istina, na primer, uzmimo u obzir duge lance polinezasićenih masnih kiselina (DHA i AA) od kojh bi vaša beba trebala da bude pametnija (jedna kompanija svoju formulu naziva čak A+, ali u najboljem slučaju zaslužuje C-). Godinama znamo koliko su ove masti važne, ali godinama (naravno, pre nego što su dodate mlečnoj formuli) su se proizvođači oglašavali preko mnogih zdravstvenih stručnjaka, stalno govoreći da je to nebitno i da ne postoje dokazi da su ove masti od bilo kakvog značaja (ovo još uvek stoji u izjavi o nutritivnim potrebama prevremeno rođenih beba Društva pedijatara Kanade iz 1995).
Ovaj ciklus „naše mleko je isto kao majčino“ praćeno „sad smo dodali x našem mleku tako da je još više kao majčino“ se stalno ponavlja još od 19. veka.
Osnovne činjenice su sledeće:
Samim dodavanjem nečega u adaptirano mleko, čak i ako je to ista količina koja se nalaziu majčinom mleku, ne znači da će beba dobiti potrebnu količinu ili najbolji kvalitet togašto joj treba. Primer gvožđa će nam pomoći da ovo razumemo. Majčino mleko sadržidovoljno gvožđa (sa rezervama koje beba ima tokom trudnoće) kojim može obezbediti bebu najmanje u narednih 6 meseci. Da bi se održala dovoljna količina gvožđa kod beba koje se hrane adaptiranim mlekom, ono mora da sadrži minimum 6 puta više gvožđa negomajčino, samo zato što crevo bebe ne apsorbuje tako dobro gvožđe iz adaptiranog kao što ga apsorbuje iz majčinog mleka.
Još uvek postoji stotinu sastojaka majčinog mleka koje se i dalje ne dodaju adaptiranom mleku.
Sadržaj majčinog mleka varira od jutra do večeri, iz dana u dan, od početka do kraja hranjenja, od prvog do četvrtog dana do desetog dana do stotog dana, tako da ne postoji način da možemo znati šta majčino mleko zaista sadrži. Ovo znači da nema načina da se kopira majčino mleko jer ne postoji ništa tako kao što je standardno majčino mleko. U suštini, pošto svaka žena proizvodi pomalo drugačije mleko, ideja o standardnom majčinom mleku postaje apsurdna. Majčino mleko je živa, dinamička tečnost. Adaptirano mleko je hemijska supa.
Šta to onda znači?
To znači da adaptirano mleko treba da smatramo lekom jer, ako o tome razmislimo, to upravo ono i jeste. Ono zamenjuje prirodnu tečnost (majčino mleko). Ovo je samo veoma površno kao i ta tečnost koja ga zamenjuje. Poznate su nuspojave adaptiranog mleka koje, kratko rečeno, mogu biti srednjeročne i dugoročne, neke prilično ozbiljne i nepovratne. Veštačko mleko povremeno može biti neophodno, ali isto tako mogu biti i lekovi. U retkim slučajevima, adaptirano mleko može spasiti život, ali to isto mogu i neki drugi lekovi.
Kako nam je na medicinskom fakultetu govorio moj profesor farmacije, lek je otrov ili toksin sa korisnim nuspojavama. Ima mnogo mudrosti u toj izjavi. Zato kad mama odluči da bebu hrani veštačkim umesto svojim mlekom, ne izbegava problem toksina koje bebi daje.
U stvari, neverovatno je koliko smo popustljivi prema mlečnim formulama. Ni u jednom od članaka ili televizijskih programa koje nas obaveštavaju o toksinima u majčinom mleku, nisam ni pročitala ni čula da su ikada govorili o toksinima u mlečnoj formuli. Toksini se nalaze u adaptiranom mleku. Zašto bi sve na zemlji bilo zagađeno, čak i udaljeni predeli Arktika, ali ne i adaptirano mleko? Ono je puno teških metala, uključujući npr. olovo, koji se nalaze u mnogo većim količinama nego u majčinom mleku. A zašto pesticidi ne bi bili prisutni u adaptiranom mleku? Uostalom, krave na selu jedu travu gde se polja prskaju. Tamo se takođe i soja uzgaja.
Zanimljivo je da o tome nikada ne čitate u novinama.
Ali toksini su štetni, zar ne?
Ne nisu, a dojenje pomaže da se umanji njihov negativni efekat.
Evo nekih činjenica:
Toksini povećavaju rizik razvoja nekih kancera. Istina, a dokazi pokazuju da dojene bebe imaju manji rizik da dobiju neke vrste kancera nego bebe koje su hranjene veštački.
Toksini mogu ometati neurološke funkcije i sposobnosti učenja. Istina, a dokazi pokazuju da deca koja su dojena imaju bolje rezultate na neurološkim testovima i testovima inteligencije nego veštački hranjena deca, i da što su duže dojena, rezultati su bolji.
Toksini mogu oslabiti imunitet. Istina, a dokazi pokazuju da odojčad koja su dojena imaju bolji i razvijeniji imunitet od onih koja su veštački hranjena, i da se ovakav bolji imunitet održava mnogo duže nego što je dužina vremena dojenja odojčeta ili deteta.
Šta biste trebali da radite?
Ako dojite vašu bebu, vi činite najbolje za nju i za svet. Dojenje je veoma ekološko. Hranjenje veštačkim mlekom zagađuje okolinu. Činjenica da postoje zagađivači u majčinom mleku može se odnositi na rano upozorenje za opasnost. Treba da se zabrinemo zbog onoga što radimo našoj planeti, ali zato ne treba da ohrabrujemo mame da veštački hrane svoje bebe.
Tekst je napisao dr Džek Njuman (Jack Newman) prevedeno uz dozvolu
http://nbci.ca/index.php?option=com_content&view=article&id=51:toxins-and-infant-feeding&catid=5:information&Itemid=17
Leave a Reply
Your email is safe with us.