Nisam imala nekih većih problema u početku dojenja. Bebac je brzo naučio da pravilno siska, pa kako i ne bi kad je stalno visio na sisku.
Savete u vezi dojenja sam dobijala svakodnevno od svih jer bože moj meni je prvo dete a oni imaju iskustvo od pre trideset godina sa dve nedelje iskustva u dojenju.
Prva tri meseca su bila malko teška jer je beban samo hteo da bude kod mene i da siska, dudu nije hteo od nje mu se povraćalo pa mu nisam forsirala. Probali smo par vrsta isto se dešavalo, tako da dude otpadaju.
Mleka sam hvala Bogu imala, za mesec dana je porastao 1650 gr. Uspavljivao se sisajući i taman ga spustim i krenem da izlazim iz sobe eto ga budi se i tako ponovo i ponovo sve u krug. Spavaća soba mi je bila sve u tom periodu, tu sam doručkovala, ručala i večerala. Noću je znao da spava po pet ili šest sati. Par puta je spavao u prenosivoj kolevci ali s obzirom da se probudi kad kod ga spustim, problem sam rešila tako što je spavao sa mnom u krevetu. Tada kreću „saveti“ često se budi, možda je gladan, možda nemaš dovoljno mleka (a meni dojke da eksplodiraju od punoće) možda ti nije kvalitetno mleko.
Sisao je na sat i po nekad i dva. Posavetovala sam se sa tri pedijatra svaki je govorio drugačije. Po njihovom savetu sam trebala dete da ostavim da plače i da gledam na sat kad će biti barem dva i po sata između podoja. Pored toga i saveti od okoline .
Onda sam uzela stvar u svoje ruke, obratila se prijateljici koja doji pet godina. Pitam je sve što me zanima i ona doji na zahtev.
Tada sam počela da gledam svoje dete i njegove potrebe, dojila na zahtev.
Naravno uvek ima onih što pametuju i pitaju do kad planiram da ga dojim, odgovorim im do prvog razreda Osnovne škole, ići ću na veliki odmor da mu dam da sisa i tako zaćute.
Jedan pedijatar se složio sa mnom, pošto sam objasnila da se smiri samo kad je na dojci, rekao mi je s obzirom da nema nikakvih problema i da beba lepo napreduje doji ga na zahtev pa ako i bude imao grčeve zbog čestih podoja izborite se sa tim. Drugi pedijatar mi je rekao da ga dojim do šest meseci i da čuvam dojke za supruga ili da rodim drugo dete ako baš zelim da dojim zato što u tom mleku nema ništa hranljivo više.
Nakon svega toga gledam samo svoje dete i njegove potrebe. Što pre prihvatite svoju decu kakva su i biće vam lakše.
Siskamo već dve i po godine 🙂
Mama Ivana
Leave a Reply
Your email is safe with us.